Prijevoz roba željeznicom u EU u blagom porastu

Eurostat, administrativna jedinice Europske komisije zadužena za statistiku, izdala je zanimljivo priopćenje početkom listopada ove godine koje govori o udjelu pojedinih prometnih modova u ukupnom prijevozu tereta na kopnu Europske Unije. Kratka je to i zanimljiva analiza za razbolje od 2007. do 2012. godine. Posebno je zanimljivo pogledati gdje tu stoji željeznica, te kako u moru europskih statistika izgleda prijevoz tereta u Lijepoj Našoj. 

Ukupna kretanja u tonskim kilometrima (TKM) 

Za početak samo ćemo kratko analizirati kako se ukupni prijevoz tereta u Europskoj uniji, plus Hrvatska, točnije EU 28, kretao u od 2007. do 2012. godine. Dakle, nakon predkrizne 2007. ukupni je prijevoz tereta u EU 28 opao za 12 % u samo dvije godine. Nakon toga slijedi blagi oporavak za oko 5 %, pa ponovni pad oko 3 % ako uspoređujemo 2012. godinu s 2011.

Nadalje, u EU 28 godine 2012. ukupni prijevozni učinak u kopnenom teretnom prijevozu, a kojeg čine prijevoz cestom, željeznicom i unutarnjim plovnim putovima, iznosio je 2.186 milijarde tonskih kilometara. Spomenimo, za one manje upućene, da je učinak od jednog tonskog kilometra (TKM) nastaje kada jednu tonu prevezemo na udaljenost od jednog kilometra. Od tog golemog iznosa ukupno je čak 74,5 % tonskih kilometara ostvareno u cestovnom prijevozu. Slijedi željeznica s 18,6 %, te unutarnjih plovni putovi s 6,9 %. 

Prijevozni mod	2007	2012	Pad 2012/2007 (%)	% od ukupnog teretnog prijevoza 2007.	% od ukupnog teretnog prijevoza 2012.
Cesta	1 867	1 628	-12,8	75,5	74,5
Željeznica	452	407	-9,9	18,2	18,6
Unutrašnji plovni putovi	156	150	-4,1	6,3	6,9
Ukupno:	2 475	2 186	-11,7	100,0	100,0

Ukupni prijevozni učinak u EU28 u kopnenom teretnom prijevozu iskazan u milijardama tonskih kilometara tijekom 2007. godine i 2012. godine.

Ako ovo uspoređujemo s predkriznom 2007. godinom, ukupni se transportni učinak smanjio za 11,7%. Cesta, koja uvjerljivo dominira u omjeru, bilježi i najveći apsolutni pad, čak 12,8%, dok najmanji pad bilježi brodski prijevoz rijekama i kanalima (4,1 %). U odnosu na 2007. udio modova se neznatno promijenio. Tako je udio cestovnog prijevoza smanjen za 1%, željeznica je porasla za 0,4 %, a prijevoz unutarnjim plovnim putovima za 0,6 %. Iako ekološki prihvatljivi modovi bilježe blagi porast, to je ipak jako daleko od moguće euforije. Zašto? Dovoljno je samo pogledati, uspoređujući s postojećim trendovima, strateške ciljeve Europske Unije koje je Europska komisija zadala kada je izdala Bijelu knjigu o transportu 2011. Tamo jasno stoji da: do godine 2050.-te potrebno je ukupnu emisiju CO2 smanjiti za 60%, do godine 2030. čak 30 posto postojećeg teretnog prijevoza na udaljenostima većim od 300 km s ceste treba prebaciti na željeznicu, a do 2050. čak 50 posto takvog prijevoza treba završiti na ekološki znatno povoljnijim – tračnicama. Postojeći trend, gdje je modalni udio željeznice porastao tek 1 % u pet godina to sigurno neće omogućiti. Dakle, potrebne su znatno snažnije političke, društvene i gospodarske akcije.

Prijevoz cestom i dalje dominira

Cestovni teretni prijevoz bio je, na štetu europskih poreznih obveznika na čija porezna leđa otpadaju enormni eksterni troškovi koje taj prijevoz za sobom povlači, te ostao europski broj jedan. Kao utjeha dolazi činjenica da se njegov udio ipak smanjio za 1 % dok su željeznica i unutrašnji plovni putovi malo porasli.

Od 1.867 milijardi tonskih cestovnih kilometara iz 2012. godine njih je 24,4 % ostvareno u Njemačkoj. Velika zemlja u centru Europe je središte njenog tranzita. A kada tu pridodamo svjetsku izvoznu snagu Republike Njemačke, jasno je zašto je količina prijevoza tamo toliko velika. No, zašto baš cestom? Eto, nažalost, Njemačka, ali i EU politika, nisu uspjeli stimulirati značajni modalni transfer, te je u Njemačkoj samo 19,4 % ukupnih tonskih kilometara tijekom 2012. ostvarila željeznica. Spomenimo da u Njemačkoj ne tako loše stoji i prijevoz unutarnjim plovnim putovima koji ostvari 10,3 % ukupnih tonskih kilometara.

Trend ne ostavlja mjesta za pretjerani optimizam – udio prijevoza željeznicom u Njemačkoj je u praćenom petogodišnjem razdoblju opao za 0,2 %, prijevoz rijekama i kanalima za 0,8 %. Zlatno je pitanje kako jedno od najvećih svjetskih gospodarstava potaknuti na promjene?

Ipak, još je mnogo zemalja osim Njemačke (udio cestovnih TKM-a 70,2 %) gdje je prijevoz cestom još zastupljeniji. Tu su mali Cipar i Malta sa 100 %, zatim je tu Irska (98,9 %), Grčka (98,5 %), Španjolska (94,5 %), Danska (89,1 %), Ujedinjeno Kraljevstvo (88,5 %) i Italija (87,3 %). U tom društvu svakako bi očekivali veći udio željeznice u razvijenoj Danskoj, ili industrijski jakoj Italiji, no, eto, brojke to opovrgavaju.

Gdje nam je željeznica?

Pa, eto, u nekim zemljama još uvijek uspješno „brani čast“. Vrlo veliki udio već tradicionalno bilježe Latvija (84,3 %), Litva (70,4 %) i Estonija (67 %). To svakako ne čudi, jer su ove zemlje svojim željezničkim mrežama naslonjene na Rusku federaciju gdje udio  teretnog prijevoza željeznicom nikada nije pao ispod tri četvrtine, a sudeći po tamošnjim trendovima i golemim geografskim prostranstvima koje roba treba svladati, niti neće tako lako.

U ostatku Europe prisutni su znatno manji udjeli, a tu je predvodnik zanimljivo Slovačka (36,6 %), pa Švedska (34,5 %), pa Slovenija i Austrija (svaka po 32,9 %), zatim Rumunjska (31,4 %), pa Češka (30,5 %), a „gornji dom“ s udjelom od 30 % ili većim završava Mađarska (ravno 30 %).

Među željeznički „jače“ zemlje u Europi ulazi i Švicarska koja nije članica Europske unije. Tamo teretni prijevoz željeznicom, gledano kroz TKM, imao udio od 34,9 %. Iako je taj udio 0,6 % manji u odnosu na 2007. godinu, Švicarci i dalje ulaze u red izrazito željezničkih, također i ekološki osviještenih nacija. I dalje su država s najviše putničkih kilometara po glavi stanovnika u svijetu, a u teretnom dijelu izravno poduzimaju akcije kako bi udio tereta na željeznici bio još i veći. Pro željeznička politika omogućila je velike investicije u čitav željeznički sustav s jasnim ciljem povećanja udjela željezničkog prijevoza, naročito teretnog prijevoza u tranzitu. 

A gdje je Hrvatska?

Gledano prema nekim statističkim pokazateljima, i nismo tako loši, barem prema podacima iz 2012-te. No, ipak valja biti oprezan. U Hrvatskoj, prema ostvarenim TKM-ima, željeznica ima udio od 22,2 %, cestovni prijevoz 70,5 %. Ako pogledamo ukupnu težinu prevezenih roba željeznica preveze 12,4 % naspram 73,2 % u cestovnom prijevozu. No, koliko je to u apsolutnim brojkama u usporedbi s nekim razvijenim državama. Ukupni broj TKM koje je željeznica 2012. ostvarila u Hrvatskoj je 2,3 milijarde na 4,2 milijuna stanovnika ukupno. Razvijena Austrija koja ima 8,5 milijuna stanovnika ostvarila je pak u željezničkom prijevozu 19,5 milijardi TKM-a. Gledano per capita to je oko četiri puta bolji prijevozni učinak.

Nažalost, Hrvatska već nekoliko godina bilježi pad u prijevozu robe željeznicom. U usporedbi s 2012.-tom godine 2013.-te zabilježen je 10,6 % manji učinak u TKM-ima te pad od 3,9 % u ukupnoj količini. Ako uspoređujemo 2013.-tu s 2007.-om godinom pad u TKM-ima iznosi čak 41,7 % a ukupnoj masi robe 32,4 %.

Kamo, na kraju, moramo ići?

Naravno, prema ciljevima koje je EU sama sebi postavila putem strateških dokumenata. Zašto? Kako bi se što više približili održivom razvoju i pretvorili naš planet u kvalitetno mjesto za život nas i pokoljenja koji dolaze. Jedan od ciljeva svakako je krojiti prometnu politiku koja će stvoriti korisnički orijentirane željezničke prijevoznike koji će unutar kvalitetnih željezničkih sustava kvalitetnim uslugama privući znatno veću količinu korisnika čije robe valja prevesti. Uz to, svakako, valja mudro postupati pri određivanju kako nameta, tako i olakšica za pojedine modove, kako bi se štetni utjecaji ukupnog prometnog sektora sveli na što manju moguću mjeru.

Tekst i fotografije: Ante Klečina