Biciklistički most dug dva kilometra

Putujući biciklističkom “autocestom“ zvanom RijnWaalpad (Nizozemska) koja spaja Anrhem i Nijmegenn dolazi se do mjesta Snelbinder – dva kilometra dugog biciklističkog mosta kojeg dnevno koristi 6000 biciklista. Osim toga most je zanimljiv i sa inženjerskog, ali i sa stajališta urbanog planiranja.

Iako se u Hrvatskoj tek upoznajemo sa biciklističkim prometom i odgovarajućom infrastrukturom i pticama na grani je poznato da su u tom području Nizozemci u samom vrhu. To dokazuje i sljedeći primjer dobre prakse koji bismo mogli primijeniti na mnogim mjestima u Lijepoj našoj.

Most naziva Snelbinder nalazi se na kraju biciklističke “autoceste“, a naziv je dobio prema Nizozemskoj riječi za elastično uže kojim se veže prtljaga na biciklu – Snelbinder. Most je izgrađen kao dodatak postojećem željezničkom mostu iz 19. stoljeća, a mogu ga koristiti biciklisti i pješaci. Ukupna dužina mu je dva kilometra i proteže se od željezničke stanice Nijmegen Lent sve do policijske postaje Stieltjesstraat. Sagrađen je 2004. godine kako bi biciklistima pružio direktan spoj između centra grada i nove stambene četvrti na sjeveru Nijmegena. Da je bio potreban dokazuje i brojka od 6000 biciklista dnevno (radni dan) u prosijeku.

 

Projekt izgradnje mosta dobar je primjer održivog prostornog planiranja jer automobilima se također može pristupiti novoj stambenoj četvrti, ali dužim putem koji prolazi preko dva mosta (koji također imaju i biciklističke staze). Ako se koristi javni prijevoz ili bicikl moguće je doći direktno najkraćim putem i to do centra grada. Uz to, biciklisti i pješaci koristeći ovaj most mogu uživati u pogledu na rijeku bez buke ili zagađenja automobila.

Promatrajući dizajn mosta izbliza ističe se oblik ograde koja savinuta prema van kako bi se stvorio veći prostor za upravljanje volanom. Ovakva ograda smanjuje mogućnost udara (zapinjanje) krajem volana u ogradu posebno za vrijeme vršnih opterećenja (gužve) bez da se most morao dodatno proširivati.

Izvor: European Cyclists Federation

Autor: Marin Dokoza