Istraživanje stava putnika prema sustavima prijevoznih karata

U Velikoj je Britaniji nedavno je objavljeno istraživanje o stavovima putnika prema sustavima karata na području grada Londona. Istraživanje je naručila udruga Passenger Focus poznata i kao Independent passenger Watchdog (u doslovnom prijevodu, Nezavisni putnički pas čuvar) čija je misija stvarati dobre uvjete za putovanje putnika uz čvrsto oslanjanje na osnovna terenska istraživanja kako bi mogli dobro pratiti što se događa na terenu.

Istraživanje naziva Iskustva putnika pri kupovini karata i pri putovanjima (Passengers’ Ticket Purchasing & Journey Experiences) bilo je istraživanje o stavovima putnika prema sustavima karata na željeznici, podzemnoj željeznici, lakoj željeznici i u autobusima u Londonu.

Ilustracija, foto: A. Klečina

Istraživanje koje je provela kuća Aecom pokazalo je da su putnici-korisnici prilično samopouzdani prilikom uobičajene kupovine karata (npr. putovanja koja često poduzimaju, mjesečne karte i sl.) dok često trebaju pomoć pri kupovini kada kreću na putovanja koja su im manje poznata.

Putnici žele osoblje na kolodvorima i stajalištima koje je sposobno odgovoriti na razne upite, razriješiti probleme, te pružiti osjećaj sigurnosti. Putnici su također izrazili zabrinutost prema istraživanjima rada šaltera i ureda za prodaju karata jer bi ono moglo biti dio prikrivenog plana za reduciranje broja osoblja.

Ipak, istraživanje je pokazalo kako „mnogi ljudi koji se protive kompromisu po pitanju dostupnosti osoblja su spremni razmotriti mogućnost da u određenim prilikama razmještanje osoblja izvan šaltera i ureda za prodaju karata može fleksibilnije udovoljiti potrebe putnika“.

Iako se sustav pametnih čip kartica „Oyster“ uvelike koristi, istraživanje je također pokazalo da postoji potreba za jasnijim informacijama o naplati karata. Cijene vožnje u vršnim i ne vršnim opterećenjima, te dnevno pokrivanje cijena korisnici ne razumiju uvijek najbolje. Postoji i određeni stupanj nepovjerenja u sustave karata, također i nedostatak povjerenja od strane putnika u njihovu sposobnost kako bi identificirali najjeftinije vožnje ili pronašli rješenja za probleme koji se mogu pojaviti.

Putnici nisu uvjereni u mogućnosti plaćanja „bez dodira“ i mobilnih tehnologija plaćanja, a o njima najčešće misle kao o jako novim i ne dovoljno ispitanim.

Istraživanje je pokazalo kako su se sustavi informiranja putnika unaprijedili, no postoji i rastuća potreba putnika za objedinjenim informacijama u stvarnom vremenu naročito putem mobilnih aplikacija i preko socijalnih mreža i medija.

A. K.

Izvor: Railway Gazette, Passenger focus